SNL magazin recenzija: Kada dizajneri kroje filmove (“Nocturnal Animals”, T. Ford)

Objavljeno u SNL magazin br.1 (19/12/2016) pod imenom: Kada dizajneri kroje filmove („Noćne životinje“, Tom Ford, 2016)

Kada se 2009 godine pojavio s filmskim prvijencom „A Single Man“, svi su se zapitali da li  veliki modni dizajner Tom Ford može snimati filmove? Ubrzo su dobili pozitivan odgovor, Fordov rad je osvojio 34 nagrade a Colin Firth koji je utjelovio protagonistu Georgea nominovan je za Oskara. Od tada je proteklo 7 godina, dizajner je nastavio svoj vrhunski posao u svijetu mode a ove godine vratio nam se s novim filmom „Nocturnal Animals“, pa sada svi postavljaju pitanje da li može da ponovi rezultat svog prvenca?

Film „Nocturnal Animals“  najprostije bi se mogao opisati kao profinjeni kroj Toma Forda na recikliranom otpadu književnog materijala Austin Wrighta. Dok izvorna priča ostavlja dojam šlampavog spoja djela Cormac McCarthya (The Road, No Country for Old Man) i Gillian Flynn (Dark Places, Gone Girl), Fordova adaptacija ipak oblikuje vlastiti univerzum za koji je nevjerojatno i pomisliti da potiče iz novele „Tony & Susan“.

Redatelj već uvodnom sekvencom XXXXL modela, istovremeno glorificira American white trash i iskazuje pompoznost moderne umjetnosti, daje nama, gledateljima, do znanja gdje je spreman da ide u ovom filmu. Dok veliki predivni modeli završavaju svoj ples prezentira nam se nedodirljiva Susan (Amy Adams), cijenjena umjetnica, u četrdesetim, koja vodi pedantan život u luksuzu. Susan jednog jutra dobiva paket od bivšeg muža Edwarda (Jake Gyllenhaal), u kojem se nalazi draft njegove najnovije knjige (koju je upravo posvetio njoj Susan) koja vodi umjetnicu na putovanje autoputovima prošlosti (iskazane kroz niz mračnih noći), sadašnjosti (izvedene u akromatskim bojama, sa smjelim ispadom crvene) i simboličkog paralelnog univerzuma (u paleti toplih boja).

Redizajn Suzan iz kućanice u umjetnicu, te dodjeljivanje ove uloge Amy Adams,  osmišljeno je tako da što je moguće više kontrastira svijetu Edwardove knjige. Pumpanje emocija u protagonistkinju odrađeno je prikladno, očito s mnogo razumijevanja, u šta se nije trebalo ni sumnjati ako se sjetimo likova iz filma  „A Single Man“. Oblikujući hladnu protagonistkinju iz Wrightovog pisanja u emotivnu filmsku, gledatelji će imati želju da se uključe u priču, da saznanju razlog prekida nje i Edwarda, do kraja detaljno prate njegovo pisanje, bilo ono zanimljivo ili ne.

Jake Gyllenhaal već 15 godina iznova uspijeva iznenaditi sa svojim izvedbama, pa tako nam ovog puta donosi dva lika Edwarda i Tonija koji u sebi nose kompleksna osjećanja. Samo utjelovljenje likova vizualno je dosta jednostavno izvedeno, s bradom Tony/ bez brade Edward, ali je zato jako primjetna razlika kada je u pitanju Gyllenhaalova gluma koja se također uklapa u Fordov dualni sistem. Edward, iako rijetka pojava u filmu, u svakom trenutku je sladunjavi emotivac, pedantni, principijelni dečkić koji pokušava da nadraste svoju okolinu, prošlost a samim tim i sebe dok s druge strane plod njegovog pisanja Tony, koliko god sadržavao Edwardovih izvornih karakteristika nadrasta svoje probleme, potom stvarnost da bi završio kao „predivna nakaza“. Za ovakve izvedbe realno je očekivati da će Jake biti nominovan za Oskara za najbolju mušku ulogu.

Potrebno je spomenuti i Aaron Taylor-Johnsona kao i Karl Glusmana mladiće koji su svojim izvedbama pokazali da su pred njima zasigurno velike karijere. A.T. Johnson ovom zrelijom ulogom uspio je da utjelovi nešto sablasno i manično, daleko od nedužnih herojskih momenata u filmovima „Kick-ass“, „Godzilla“ „Avengers: Age of Ultron“. Glusmana pamtimo po ulozi izgubljenog ljubavnika u potrazi za zaboravom u filmu „Love“ Gaspar Noe-a te principijelnog fotografa u zatrovanom okruženju N.W. Refnovog filma „The Neon Demon“, a njegova izvedba u „Nocturnal Animals“ ostat će upamćena jer u veoma kratkom vremenu pred kamerom, ovaj glumac uspijeva utjeloviti karakter koji budi osjećaj jeze i gađenja.

Naravno, film ima i nekoliko mana, gledateljima koji aktivno budu pratili prvih pola sata filma biti će očigledan pravac u kojem se radnja kreće, te će preostalih 86 minuta sjediti, uživati u lijepim kadrovima i iščekivati da se dogodi ono što već znaju. Osim toga, manja zamjerka svakako ide i za nekoliko kadrova koji bi više odgovarali na Fashion TV-u nego na filmu, mada njihova suptilna implementacija u filmsku cjelinu ne skreće pretjerano pozornost gledatelja

.Nocturnal Animals do sada je osvojio „srebrenog lava“ u Veneciji te nagradu „najuspješniji novi redatelj“ na Hollywood Film Awardsu, a u narednom periodu ostaje nam da vidimo šta o ovom radu ima da kaže Američka filmska akademija.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s